|
|
| Insolventnost u Europi 2000/2001 |
2002.11.28
Europa 2001: Insolventnost ponovno raste
Slab ekonomski razvitak Europe u 2001. godini prouzrokovao je porast ukupnog broja slučajeva insolventnosti. U usporedbi sa 2000. broj insolventnih poduzeća u Zapadnoj Europi porastao je za 5,9% na skoro 200.000 (2000. je bio 188.500). Ovo istraživanje obuhvaćalo je sve zemlje Europske Unije, kao i Norvešku i Švicarsku, a započelo je 1996. Spomenute godine zabilježeno je 208.600 slučaja insolventnosti. Taj je broj imao tendenciju pada sve do 1999. kada je došao do 184.200. No već sljedeće godine pokazao se porast od 2,3%.
Stečajevi povećavaju nezaposlenost
Općenito, situacija na tržištu rada u Europi pokazivala je mali napredak u 2001., no nezaposlenost uzrokovana insolventnošću je porasla. Procjenjuje se da je u 2001. godini zbog stečaja poduzeća 1,4 milijuna osoba izgubilo posao (u 2000. taj broj je bio 1,1 milijun).
Najveći porast stečajeva u građevinarstvu
Tijekom 2001. godine dogodili su se kolapsi nekoliko velikih korporacija, primjerice Swissair, Moulinex i Railtrack, no oni su više bili izuzeci od pravila. Dominantnu ulogu u valu insolventnosti u Europi imaju mala i srednja poduzeća. Primjerice u 2001. propalo je više građevinskih poduzeća nego 2000. Njihov udio u ukupnom broju stečajeva porastao je sa 6,2% na 20,4%.
Prerađivačka industrija također je osjetila povećanje insolventnosti: u 2001. poduzeća iz ove grane djelatnosti sudjeluju sa 13,8%, što je porast od 2,7% u odnosu na 2000. godinu.
Udio trgovačkih poduzeća ostao je skoro nepromijenjen (2001: 28%; 2000:28,3%). Jedino je djelatnost usluga zabilježila značajniji pozitivni trend: udio od 37,8% sada je za 8,7% manji nego 2000. Ako se prouče nacionalni statistički podaci, raspodjela stečajeva po djelatnosti se razlikuje. U Velikoj Britaniji i Portugalu, na primjer, prerađivačka industrija po broju insolventnosti sudjeluje sa 33,4%, odnosno 40%. Njemačka je zemlja, u kojoj građevinska poduzeća imaju najveći udio u ukupnom broju insolventnih poduzeća (27,3%). Zemalje u kojima djelatnost usluga ima najveći udio u insolventnosti su Švedska (51,9%), Njemačka (41,0%), Danska (40,0%) i Nizozemska (38,9%).
Isti stečajni zakoni za sve
Uvođenjem eura su se zemlje Europe još više približile. Međutim, još ne postoji unificirani zakon o stečaju, a Brussels još nema konkretne planove s tim u svezi. Početkom svibnja 2001. počela se primjenjivati uredba Europske Unije za stečajne postupke internacionalnih korporacija. Sukladno spomenutoj uredbi, u slučaju stečaja internacionalne korporacije glavni se postupak može pokrenuti u zemlji, u kojoj dotično poduzeće ima središte djelovanja, i to sukladno zakonima te zemlje. Pri tome se registrira sva imovina stečajnog dužnika. Tzv. sekundarni postupci mogu se započeti u zemljama, u kojima dužničko poduzeće ima svoje podružnice. Za sada se ova uredba ne odnosi na poduzeća-kćeri, te njihovu imovinu. Gore navedeno ukazuje na činjenicu da spomenuta uredba ima najvećim dijelom ulogu koordinacije, što znači da ona ne zamjenjuje pojedinačne nacionalne zakone.
Vrijeme naplate kratkotrajnih potraživanja se postupno skraćuje
Stečajni postupci su obično propraćeni spornim potraživanjima i gubicima. U Europi je 2001. došlo do neznatnog skraćenja rokova u odnosu na 2000. Pet država je zabilježilo kraće vrijeme naplate kratkotrajnih potraživanja, a to su Italija, Francuska, Velika Britanija, Austrija i Njemačka. S druge strane poduzeća iz Nizozemske, Švedske i Švicarske sada trebaju čekati duže kako bi naplatili svoja potraživanja.
Osobito su velike razlike između pojedinih zemalja. Primjerice prosječno vrijeme naplate u Švedskoj je oko 33 dana, dok je taj period u Italiji oko 88 dana. Vezano uz to, Europska komisija je uputila uredbu, koja bi se tijekom ove godine trebala integrirati u nacionalne pravne sustave. Koliko će biti uspješna, ostaje da se vidi.
Kako se financiraju mala i srednja poduzeća
U skladu sa općom gospodarskom situacijom ključnu ulogu u stabilnosti poduzeća ima činjenica, na koji način poduzeća financiraju svoje poslovanje. I u ovom segmentu postoje značajne razlike između pojedinih zemalja. Međutim, u skoro svim zemljama najčešći izvor financiranja malih i srednjih poduzeća je prezaduženost, primjerice u Italiji 78%, Danskoj 73%, te Irskoj 70%.
Općenito, svako drugo malo ili srednje poduzeće u Europi je prezaduženo i to najčešće putem konvencionalnih bankarskih zajmova (46%) i leasinga (39%). U manjoj mjeri su prisutni faktoring, vanjski investitori i sl.
Promjene u kreditiranju
U Njemačkoj se prijedlozi Baselskog komiteta za kontrolu banaka razmatraju intenzivnije nego u drugim zemljama. Prema predloženom modelu potrebna je re-regulacija osiguranja kapitala sukladno aktualnom kreditnom riziku. Drugim riječima, klijent sa dobrim bonitetom u budućnosti će dobivati povoljnije kreditne aranžmane od onog sa slabijim bonitetom. Međutim, pri tome moramo računati sa novim porastom insolventnosti malih i srednjih poduzeća, budući bi njima porasli troškovi kreditnih aranžmana.
Stoga se u ozračju gospodarske nesigurnosti i daljnje konsolidacije tržišta kapitala i kreditnih institucija očekuje daljnji porast insolventnosti u 2002. godini (prema procjenama oko 210.000 slučaja insolventnosti).
|
|
|
